Put chana

Ovdje sam danas da bih govorio o chanu. Možda su neki od vas čuli izreku, "Chan se ne zasniva na riječima i govoru" i "Chan je prenošenje izvan konvencionalnog učenja". Ako se chan ne zasniva na riječima, zašto bi bilo tko htio slušati predavanje o chanu? Nije li to proturječje? Premda se chan ne zasniva na riječima, on je, među mnogim školama budizma u Kini, za sobom ostavio najviše tekstova. Pa ipak, osnovni cilj tih tekstova je da se ukaže ili poduči kako se "Chan ne zasniva na riječima i govoru" i kako "je Chan prenošenje onkraj konvencionalnog učenja". Danas sam ovdje s istom tom svrhom. Stoga postoji razlog zbog kojeg bi trebali slušati ovo predavanje.

Riječ chan može značiti prosvjetljenje, a prosvjetljenje, kai-wu se može prevesti kao "prvo značenje", "konačno značenje", ili "prvotna istina".  U chanu postoji i ono što se naziva "drugo značenje". Drugo značenje može se izraziti riječima i konceptima, ali prvo ili konačno značenje chana ne može se izraziti  riječima. U tradiciji chana, prvotna istina se ponekad uspoređuje s Mjesecom, a druga istina s prstom koji pokazuje na Mjesec. Riječi, govor, ideje, i koncepti su poput prsta i mogu izraziti samo drugu istinu. Oni samo ukazuju na prvu istinu. Prvu istinu možemo nazvati umom, izvornom prirodom ili buddhinskom prirodom. To je nešto što svatko mora iskusiti za sebe. Nikada se ne može do kraja opisati.

Oslonit ću se na riječi i koncepte da bih govorio o metodama prakse usmjerenima ka iskustvu prvotne istine chana. Pored metoda prakse, treba imati i vodstvo u konceptima budizma i chana. Bez tog vodstva, čak i ako iz meditacije nastane neka vrsta iskustva ili uvida, to neće biti prosvjetljenje. Osim toga, nije za svakoga ista metoda prakse.

Prvo načelo chana je odsustvo sopstva. Praktičar mora odbaciti egocentričnost, prianjanje uz sebe, i svako zamjećivanje opreke između sebe i okoline. Sopstvo možemo doživjeti u uskom, ograničenom obliku svakodnevnog vlastitog interesa, ili u objektivnijem i obuhvatnijem obliku univerzalnog jedinstva. Međutim, sve dok postoji bilo koja vrsta sopstva i prianjanja uz njega, nema prosvjetljenja u chan smislu.

Da bismo razmatrali metode prakse chana, moramo poznavati nešto njegove teorije. Budizam chana se razvio iz indijskog budizma, a prvo načelo budizma je odustvo sopstva. Tri su ključna koncepta u budizmu: sve je nepostojano; dharme (pojave) nemaju stvarnu bit ili sopstvo; i ono što se naziva mirom nirvane. Iz perspektive chana, mir nirvane je iskustvo praznine, odsustva sopstva ili chan prosvjetljenja. Razumijevanje da su sve djelatnosti nepostojane, jest prepoznavanje da se sve neprestano mijenja. To vodi razumijevanju da pojave nemaju neovisnu, vanjsku, stvarnu bit ili sopstvo. Sažmemo li ove tri odlike budizma, možemo reći da je sve nepostojano, da nema sopstva, a iskusiti odsustvo sopstva ili prazninu, znači iskusiti mir nirvane, buddhinsku prirodu ili prosvjetljenje. Budizam se nikada ne može odvojiti od ova tri koncepta ili od načela odustva sopstva. Kako tradicija chana dolazi iz budizma, ni ona nije odvojena od načela odsustva sopstva.

Bodhidharma, prvi patrijarh chana, stigao je u Kinu iz Indije oko 475. n.e., i sa sobom je donio glas da svatko ima buddhinsku prirodu. Postoji vrlo važno djelo koje se pripisuje Bodhidharmi, a naziva se Dva ulaza i četiri prakse, u kojem se četiri prakse odnose na četiri različite metode koje vode k Putu. Četvrta i najnaprednija od ovih je "praksa bivanja usklađenim s dharmom". Jedno od značenja riječi "dharma" na sanskrtu je sve pojave. Kao što je ranije rečeno, osnovna postavka budizma je da su sve pojave nepostojane i da nemaju stvarnu bit. U praksi jedinstva s dharmom nastojimo osobno doživjeti tu nepostojanost i odsustvo sopstva kroz izravnu kontemplaciju na prazninu. To je najviša praksa chana, i vodi najvišem postignuću. Ali nije laka i može biti obeshrabrujuća. Sve dok praksu jedinstva s dharmom ne možemo vježbati bez obeshrabrenosti ili napetosti, treba se vratiti natrag i započeti s osnovnijim praksama.

"Dva ulaza" su ulaz kroz načelo i ulaz kroz praksu. Ulaz kroz načelo označava izravno viđenje prvog načela ili izvorne prirode bez oslanjanja na riječi, opise, koncepte, iskustvo, ili bilo koji drugi proces razmišljanja. Ne koristimo li nikakav proces razmišljanja, kakvo je naše stanje uma? Je li ono kao u nekoga tko je onesvješten, je li prazno, ili je kao u nekoga tko je u komi? Kada bi to bio slučaj, prosvjetljenje bi bilo šala, i nitko ne bi bio zainteresiran za prakticiranje chana.

Ulaz kroz načelo nalikuje praksi bivanja u skladu sa dharmom. "Načelo", poput "dharme", označava sve pojave. Ljudi često misle na određene pojave, koje uključuju događaje, objekte, bića, vrijeme, itd., kao na odvojene od neke vrste supstrata ili osnovne supstance. Ali pojave i njihova supstanca ili bit nisu odvojene; načelo nije odvojeno od pojava ili dharmi. Kada u osobi više nema egocentričnosti ili prianjanja uz sebe, i kada uviđa svoju izvornu prirodu, u pojavnom svijetu sve nastavlja postojati, osim egocentrizma i prianjanja za sebe. To se naziva ulaskom kroz načelo. U tom stanju um nije prazan. No, u to stanje ne ulazimo procesom razmišljanja.

Bodhidharma je, po legendi,  devet godina sjedio u meditaciji, licem okrenut zidu u pećini na planini Sung. U Dva ulaza i četiri prakse, Bodhidharma opisuje um koji nalikuje zidu. Metoda prakse kojom se postiže ulazak kroz načelo je "Neka ti um bude poput zida." Što to znači? Posvuda viđamo zidove. Na njih vješamo razne stvari, bojamo ih, koristimo ih za ograđivanje privatnog prostora, otvaramo ih prozorima. Možemo im napraviti svašta, no zidovi ostaje nepokretni. Kada vam je um poput zida, ni on se ne kreće. Ljudi oko vas mogu iskazivati svoju osobnost, emocije, osobit način vladanja, no to u vama ne pobuđuje egocentrične odgovore. Budni ste i odgovarate na okolinu na ne-egocentričan način, pružajući ljudima oko vas pomoć. To je ideal, i to je stanje uma na koje se poziva ulaz kroz načelo. Takva osoba nije idiot ili budala.

Drugi ulaz je kroz praksu. "Praksa" se odnosi na stupnjevito vježbanje uma, a Bodhidharma izlaže četiri posebne metode: prihvaćanje karmičkog uzvrata, prilagodba na povoljne okolnosti, ne-traženje, i jedinstvo s dharmom. Svaka od praksi je sve naprednija, i stoga ih treba slijediti po redu.

Prihvaćanje karmičkih uzvrata uključuje prepoznavanje učinaka karme i uzroka i posljedice. Kada se suočimo s nevoljama, treba razumjeti da primamo karmičke uzvrate bezbrojnih prošlih djela iz bezbrojnih prošlih života. Kada otplatimo neki dug, trebali bismo se osjećati sretnima što to možemo učiniti. Shvaćamo li tako, kada nesreće izniknu bit ćemo mirni i nećemo negodovati. Nećemo patiti od uznemirujućih emocija, ni biti obeshrabreni ili depresivni. To je vrlo važna praksa.

Prije nekoliko minuta sam osjetivši toplinu skinuo džemper. Biste li me htjeli upitati zašto nisam zauzeo stav da su osjećaj topline i neudobnost uzvrati moje ranije karme?

Karmu, ili "uzrok i posljedicu", treba razumjeti i primijeniti zajedno s drugim budističkim konceptom tj., "uzrocima i uvjetima." "Uzroci i uvjeti" govore o činjenici da se stvari događaju zbog udruživanja mnogih uvjeta. Ne možemo i ne bismo trebali bježati od odgovornosti i uzvrata uzrokovanih našom karmom. Trebali bismo, međutim, pokušati unaprijediti svoje uvjete i karmu. Možemo li nešto unaprijediti, trebamo to i učiniti. Ne možemo li nešto promijeniti, trebamo to nepristrano prihvatiti kao karmički uzvrat.

Na primjer, dugujem li vam iz prethodnoga života svoju glavu i vi je sada tražite, trebao bih vam je dati. Pa ipak, mogu s vama raspraviti situaciju, i možda mi, umjesto da uzmete glavu, dozvolite da vam pomognem na neki drugi način. Možda vam moja glava neće mnogo koristiti. Možda ćete umjesto toga biti skloni prihvatiti nešto što će nam obojici koristiti. Mogućnost ovih koristi je uključena u pojam "uzroci i uvjeti." Budistički koncept karmičkog uzvrata treba udružiti s načelom "uzroka i uvjeta" jer će svaka posljedica imati više uzroka.

Druga od četiri prakse koje je preporučio Bodhidharma je "prilagodba povoljnim uvjetima". I ona iziskuje razumijevanje "uzroka i uvjeta". Usklađenost s uvjetima znači da bismo unutar ograničenja nametnutih okolnostima trebali dati sve od sebe. Ako su naše okolnosti sretne ili nam se nešto dobro dogodi, ne bismo trebali biti pretjerano oduševljeni. I sreća i nesreća su posljedice karmičkih uzvrata. Zašto bi trebali biti uzbuđeni kada samo uživamo plodove vlastitog rada? To je poput povlačenja novca s vlastitog bankovnog računa. Na karmičkom računu, kada uživate u dobroj sreći, trošite neke od uzvrata iz prethodne dobre karme. Trebate biti pomni u odnosu na koristi koje proizilaze iz prikupljanja takve dobre karme. Praksa prilagodbe na povoljne uvjete znači da prihvaćate svoju karmu ili "uzrok i posljedicu" ne bivajući pritom pretjerano radosni niti samozadovoljni.

Prihvaćanje karmičkih uzvrata i prilagodba povoljnim uvjetima pomažu u svakodnevnom životu. Dozvoljavaju nam da unaprijedimo svoje uvjete i karmu i održimo pozitivan odnos prema životu. Pomažu nam da uživamo u nepristranosti suočeni s promjenjivim okolnostima, unaprijedimo svoje vladanje, da svoje odnose održimo skladnima. Ova učenja Bodhidharme nije teško razumjeti, i može ih koristiti svaka osoba. Uspijemo li ih primijeniti u svakodnevnim okolnostima, nećemo izbjeći svoju odgovornost, a iskoristit ćemo najbolje od svojih prilika. Tako će nam život postati smisleniji.

Treća od Bodhidharmine četiri prakse je praksa ne-traženja. Postoji kineska izreka da ljudi "odgajaju djecu kako bi im pomogla kada ostare, kao i za to da prikupljaju hranu u slučaju nestašice". Danas na Zapadu ljudi možda ne odgajaju djecu samo zbog toga da bi ih ova pomagala kada ostare, ali ljudi vjerojatno još uvijek prikupljaju hranu ili bogatstvo za slučaj nevolje. Ljudi štede novac da bi ga koristili kasnije. Takav stav nije stav ne-traženja. U praksi ne-traženja, neprestano i uporno sudjelujete u korisnom djelovanju, ali bez primisli da je to djelovanje za vašu vlastitu dobit, kako sada tako ni u budućnosti. Ne tražite korist za sebe. To nije lako, i predstavlja viši stupanj prakse od prethodne.

U budističkoj praksi moramo ostaviti po strani sebe i svoja osobna iskustva, doživjeti odsustvo sopstva da bismo se mogli prosvijetliti. Ako vam je osjećaj sebe jak, čvrst i golem, tada nema načina da doživite prosvjetljenje. Ako ste vezani za ideju postignuća prosvjetljenja ili buddhastva, nema načina na koji možete uspjeti. Vezanost za vlastito sopstvo ili postignuće u potpunoj je opreci s osnovnim duhom chan-budizma. Sjetite se da su dva osnovna načela chana da su sve pojave nepostojane i nemaju sopstvo. Kada je osoba vezana uz vlastito postignuće, ne može biti u skladu s nepostojanošću i ne može biti prosvijetljena. Ako ta osoba i ima neku vrstu iskustva u meditaciji ili je doživjela neku vrstu prosvjetljenja, to nije chan-prosvjetljenje.

Možda ste malo razočarani. Možda mislite: "Ako ne smijem željeti prosvjetljenje, zašto uopće učim o budizmu?" U budizmu je vrlo važno davanje zavjeta, što se ponekad naziva "poticanje bodhi uma." Zavjete razmatra Sutra o postolju Šestog patrijarha škole chana, Huinenga (638. – 713). Četiri su velika zavjeta: pomoći svim osjetilnim bićima, iskorijeniti sve jade, naučiti svu Buddhadharmu (Buddhino učenje), i postići najviše prosvjetljenje ili buddhastvo. Prosvjetljenje kao cilj puta dio je naših najvažnijih zavjeta. Kako to pomiriti s praksom ne-traženja?

Kada prakticiramo prve dvije od Bodhidharmine četiri prakse, prihvaćanje karmičkog uzvrata i prihvaćanje povoljnih uvjeta, pravilo uzroka i posljedice vrlo je važno nama samima. Uobičajeno je da ljudi počnu učiti i prakticirati budizam za svoju vlastitu korist. Htjeli bi postići buddhastvo. Konačno, praksom, njihova egocentričnost i sebičnost nestaju i ne razmišljaju više toliko o sebi. Ljudi trebaju njihovu pomoć, a oni im je pružaju, baš poput zida o kome smo ranije govorili. Takva osoba je tražena i neprestano zaposlena odgovaranjem na potrebe drugih živih bića. On ili ona više ne misle na postignuće prosvjetljenja. To pitanje se više ne javlja.

Kada prestanete brinuti o vlastitom postignuću, tada ste prosvijetljeni. U suprotnom, uvijek postoje suptilne lutajuće misli i prianjanja uz želju da učinete nešto za sebe. Želite li se osloboditi svih svjetovnih jada ili patnje, i želite li oslobođenje, još uvijek ste vezani uz sebe. Tek kada ne brinete za vlastito prosvjetljenje možete se istinski prosvijetliti. Praksa ne-traženja je praksa ovog prosvijetljenog stanja.

U Sutri o postolju se kaže da čak i nakon prosvjetljena treba nastaviti davati četiri velika zavjeta: pomoći osjetilnim bićima, iskorijeniti jade, učiti Buddhadharmu i postići buddhastvo. Razlika je u tome što nakon prosvjetljenja ne vidite ništa kao odvojeno od svoje vlastite prirode. Ne postoje osjetilna bića koja su drugačija od vlastite prirode. Nema jada drugačijih od vlastite prirode, nema Dharme drugačije od vlastitie prirode, niti buddhastva drugačijeg od vlastite prorode. Nastavljate raditi mnogobrojne stvari, pomagati osjetilna bića, uklanjati jade, i učiti Dharmu nepokretnim, prirodnim, spontanim umom. Neće biti posebnih misli ili ciljeva kojima ćete težiti. Buddhastvo se postiže u ovom stanju uma.

Četvrta od Bodhidharminih praksi je "jedinstvo s dharmom". To je praksa koja nam omogućuje da dostignemo točku "ulaska kroz načelo" o kojo smo govorili ranije. Ne-traženje i jedinstvo s dharmom nisu nimalo laki.

Gdje praktičar započinje? Različite budističke škole koriste mnoge metode prakse kojima se mogu koristiti početnici, poput čitanja sutri, uzmanja zavjeta, prostracija, pomnosti na Buddhu, brojanja daha, itd. Sve ove metode nam pomažu da napustimo smeteni um koji je zbunjen, emocionalan i nestabilan, i da uspostavimo mentalno stanje koje je mirno i u skladu s našom okolinom. Kada nam je um smiren možemo koristiti naprednije metode, poput gongana, huatoua, ili tihog osvjetljavanja.

Prva stvar koju bismo trebali učiniti je opustiti tijelo i um. Uspijemo li ga opustiti, bit ćemo zdraviji, stabilniji i u skladnijem odnosu s drugima.

U Centru imamo jednog vrlo nervoznog člana. Njegova nervoza čini i druge ljude nervoznima. Kada vam se obraća tijelo mu je napeto, kao da će vas napasti ili se braniti. Ljudi odgovaraju na ovakav način ponašanja. Uznemiruje ih. Rakao sam mu da opusti tijelo, a on je odgovorio napetim usiljenim glasom: "Već sam opušten!" Neprestano je uplašen ili nesiguran, i zbog problema koje mu to potiče je došao u Chan centar zatražiti pomoć. Htio je učiti meditaciju pa sam ga učio kako da postepeno opušta tijelo, a zatim i um. Ako se ne možemo opustiti, ne možemo ni meditirati, a ako ne možemo meditirati praksa ne-traženja je potpuno nemoguća. Taj čovjek je bio nestrpljiv, i mislio je da će prosvijetljenjem nestati svi njegovi problemi. Rekao mi je: "Učitelju, ja ne želim ništa, želim samo metodu za brzo prosvjetljenje. Daj mi što god je moguće bržu metodu." Odgovorio sam mu: "Takva metoda još nije izmišljena. Kada bih mogao izmisliti zajamčeno brzu metodu prosvjetljenja, vjerojatno bih je prodao za mnogo novaca." Međutim, izmislio sam slijedeću metodu i nudim je besplatno svakome onome tko želi učiti. Metoda je opuštanje tijela i uma. Laka je i jednostavna. Nemojte pitati može li vas odvesti do prosvjetljenja. Prvo se treba moći opustiti, a poslije možemo govoriti o prosvjetljenju. Zatvorite oči, naslonite se u stolici i opustite mišiće. Potpuno opustite oči. Vrlo je važno da su vam opuštene očne jabučice i da se ne miču. Oko očnih jabučica ne bi smjelo biti nikakve napetosti. Nemojte nigdje primjenjivati bilo kakvu silu ili napetost. Opustite mišiće lica, ramena i ruku. Opustite trbuh i stavite ruke u krilo. Osjećate li težinu tijela, to bi trebalo biti pri sjedalu. Nemojte razmišljati ni o čemu. Dolaze li vam misli, zanemarite ih i obratite pažnju na osjećaj udisanja i izdisanja daha kod nosnica. Zaboravite što drugi ljudi rade. Usredotočite se na svoju vlastitu praksu, zaboravite tijelo i opustite se. Nemojte sumnjati je li to što radite korisno ili ne.

Ovu metodu opuštanja trebalo bi koristiti od tri do deset minuta. Radite li ju dulje može se dogoditi da zaspite. Možete je koristiti više puta na dan pa će vam osvježiti tijelo i um i ukloniti dio pomućenosti u svakodnevnom životu. Postepeno ćete zadobiti stabilnost uma i tijela što će vam omogućiti korištenje metoda chan meditacije. Ako vam tijelo i um nisu stabilni, bit će vam nemoguće provođenje chan prakse, stoga se opuštanje može smatrati prvim korakom. Idući korak je učenje meditacije od učitelja.

Sada ste probali ovu jednostavanu metodu opuštanja uma i tijela. Pokušajte je redovito koristiti kod kuće. Možete je podijeliti s drugim ljudima kako biste pomogli i drugim živim bićima.