Neopisivost Dharma Druma

 
Prvo jutro u Dharma Drumu doživjeli smo u ozračju prave srpanjske tajvanske klime o kojoj smo do sada samo slušali - vlaga, vrućina i sumaglica, podneblje u kojemu uživaju samo orhideje, što bi rekla naša američka suputnica. Uzbuđenje i oduševljenje je naravno prevladalo i nakon kofeinskog “resetiranja” obišli smo dio kompleksa i chan-dvoranu. Decentni vanjski izgled zgrade ne daje naslutiti fascinantnu unutrašnjost mračnog interijera u tikovini, pogodnog za zaštitu od vanjske klime i “amazonske prašume”, kako je redovnici vole nazivati, kojom je okružena. U njoj je taj dan započinjalo petodnevno huatou povlašenje i početak našeg dvotjednog boravka na Tajvanu.         

Punih 24 sata ranije, naša mala grupica koju su sačinjavali Maja Vađić, Ela Vukelja, Karmen Mihalinec, Žarko Andričević, Mario Varšić i Mirela Rakocija, krenula je iz Zagreba pridružiti se posjetu američke skupine praktičara chana Dharma Drum Mountainu. Posjet je osmislio Guo Gu, koji je za vrijeme dok je bio zaređen obavljao funkciju osobnog redovnika-pratitelja Shifua Sheng Yena, a sada je između ostaloga u SAD-u voditelj škole za učitelje chan-meditacije. Skupina kojoj smo se priključili bila je šarolika, a neki od njih bili su među prvim učenicima Shifua Sheng Yena po njegovom dolasku u SAD prije nekih 30-ak godina.

Svima nama, osim Žarka, to je bio prvi susret s huatou metodom i prvo huatou povlačenje. Vodio ga je gostujući učitelj, Guo Ru fashi, sitan rastom, ali zato “dinamitan”. Nova metoda, potpuno drugačiji koncept i vođenje povlačenja bez jasnog rasporeda proizveli su nova, ponekad iscrpljujuća (zbog “jet lega” neki su imali i neželjena noćna sjedenja), ali značajna iskustva.. Skupina od preko stotinu ljudi, među kojima je bilo barem 30-40 volontera, nije se ni osjećala. Organizacija je bila savršena, hrana božanstvena i sve je završilo nezaobilaznim razdraganim grupnim fotografiranjem.

Sljedeći dani bili su ispunjeni potpunijim upoznavanjem s Dharma Drum Mountainom, strukturom te organizacije i životom redovničke sanghe. Zavjet i vizija Shifu Sheng Yena o gradnji centra za napredne budističke studije počeli su se ostvarivati 1989. godine kada je nevjerojatnim spletom okolnosti kupljena zemlja u Jinshanu – u isto vrijeme kada je samostan Nung Chan, koji je do tada služio kao centar svih aktivnosti, tražio zemlju za gradnju, hram u Jinshanu tražio je nadstojnika samostana. Ostalo je, kako se obično kaže, povijest. Prva faza izgradenje Centra završena je 2001. godine. Shifu Sheng Yen osnovao je Dharma Drum Mountain kako bi promicao humanistički budizam, prvenstveno imajući u vidu obrazovanje i zaštitu okoliša, na što se polaže mnogo pažnje. Ta je briga vidljiva u cijelom kompleksu u kojem se, pored chan-dvorane nalaze velika dvorana s Buddhom, zgrade za smještaj muške i ženske redovničke sanghe, izložbeni prostori, hram Guan Yin kojoj je posvećen čitav kompleks, sveučilišni, studijski i informacijski centri s knjižnicama, zgrade za goste, povremene i laičke posjetitelje, i još mnogo toga.

Odmah nakon povlačenja posjetili smo Centar za budističke studije i knjižnici s impresivnim fondom od preko 25000 naslova. S voditeljima Centra izmijenili smo iskustva i čuli opis njihovoga programa aktivnosti zajedno s prikazom mnogobrojnih izdanja, prijevodima i digitalizacijom čitavoga Taisho kanona.

Dan poslije obilježio je susret sa Shifom Sheng Yenom. Atmosferu pomalo protokolarnog uvoda Shifu je ubrzo opustio mnoštvom pitanja i smjernica za sve nas koji nastavljamo širiti Dharmu. Prvo pitanje za Žarka ticalo se naravno, razvoja situacije oko izgradnje budućeg centra uz dobronamjeran savjet “da ne mora baš izgraditi centar veličine Dharma Druma s obziorm da to ipak traje nekih 18 godina!” Sve je prisutne fasciniralo kratko Žarkovo predstavljanje projekta i činjenica da na njemu rade čak troje arhitekata, i to članova sanghe.

Poslije još jedne u nizu zajedničkih fotografija, nadstojnik Dharma Druma, Guo Dong fashi priredio nam je ručak s još neotkrivenim i prefinim tajvanskim gastronomskim delicijama. Zaključili smo da bi se nadstojnik Guo Dong izvrsno uklopio u naše hedonističko-gastronomske izlete jer je neprestano pazio na našu prehranu i svako malo nam dostavljao razne proizvode na kušanje.

Čitav naš boravak obilježili su neizmjerna dragost, obzirnost, mekoća i darežljivost naših domaćina, u tolikoj mjeri da smo se osjećali nedostojima tolike pažnje i srdačnosti. Bilo je neizmjerno ugodno svjedočiti doista velikom interesu za rad i aktivnosti naše grupe i sanghe u Hrvatskoj, kao i poštovanju koje Žarko među svima uživa.

Došlo je vrijeme za spuštanje s planine i odlazak u Taipei gdje smo prvo obišli samostan Nung Chan, u predgrađu Taipeija – mjesto gdje je sve počelo. Prolazeći kroz prostor samostana koji djeluje poput divlje gradnje, i koji se širio prema potrebama,  bilo ga je teško zamisliti kao mjesto koje koje je odigralo toliko veliku i važnu ulogu u širenju chana. Nakon što je našu znatiželju grupa volonterki u hramu nagradila još jednom degustacijom toga trena na pari kuhanih peciva, krenuli smo na još jedno upoznavanje sa skupinom laičkih praktičara u Taipeiju, a potom se zaputili u Nacionalni muzej koji smješta impozantnu zbirku kineske umjetnosti.

Toga se dana počeo osjećati i tajfun koji je harao središnjim dijelom Tajvana. Mi smo ga doživjeli u blagoj verziji u jednom od nacionalnh parkova gdje smo i opet bili pozvani na večeru. Sutradan se tajfun oglasio još jače i bliže. Proglašeno je stanje nepogode, ništa neuobičajeno za te predjele, što je značilo ostanak na planini. Taj smo se dan družili s redovničkom sanghom iz Dharma Druma i raspravljali o našoj i njihovoj percepciji redovništva, laištva i o ulozi učitelja.
To je bio i posljednji dan s našim Američanima koji su otputovali nešto ranije. Preostala dva dana proveli smo u Taipeiju i u Dharma Drumu, a u povratku par dana istraživali Hong Kong.

Mirela Rakocija