Jesu li gledišta o praksi važnija od same prakse?

Dio predavanja shifua Sheng Yena objavljen u Chan Magazinu u proljeće 1994.

Shifu, imam pitanje
: Postoji izreka u chanu koja kaže: 'Praksa je važna, ali su gledišta o praksi još važnija.' To mi se čini proturječno jer kakva god gledišta ja imao, to je subjektivno i ne odgovara istini pa je stoga prepreka. Ako se netko kroz iskustvo prakse riješi ega, zar je važno je li ta osoba ateist, budist, kršćanin, musliman ili bilo što drugo? Ako kažete da samo budisti mogu postići takvo iskustvo, nije li to elitistički?

Shifu odgovara: Izreka koju spominjete parafraza je jednog retka koji glasi: 'Što netko zna ili vidi važnije je od onoga kuda korača'. 'Što netko zna ili vidi', ne valja prevesti riječju 'gledište' jer gledište može proizaći iz znanja, dok se ova kineska izreka odnosi na izravno iskustvo. Sutra lopoča kaže: 'Otvoriti što Buddha zna i vidi; otkriti što Buddha zna i vidi; spoznati što Buddha zna i vidi; ući u ono što Buddha zna i vidi.' Što Buddha zna i vidi je praznina – bez oblika, bez spona, bez uvjetovanih pojava.

Taj redak možemo prevesti kao: 'Što netko zna i vidi važnije je od onoga što radi. Ovdje se 'što netko zna i vidi' odnosi na ono što Buddha zna i vidi. Kako bi praktičar to mogao razumjeti?

Doduše, moguće je da netko 'uvidi izvornu prirodu' i uđe u ono što Buddha zna i vidi. Ali kako drugi mogu znati da je ono što znaju i vide isto što Buddha zna i vidi? U procjeni iskustva valja se oslanjati na Buddhin nauk, odnosno na sutre. Marljivo prakticirati, proučavati sutre, držati se pravila, slušati nauk – sve to praktičar može činiti. Ali to nije toliko važno kao ono što osoba zna ili vidi. Bez prosvjetljenja ne može se doista znati i vidjeti što Buddha zna i vidi.

Uz dobrog učitelja čitanje sutri manje je važno. Pravi učitelj zna procijeniti je li iskustvo autentično, površno ili duboko. Ako iskustvo prosvjetljenja ne dolazi, učitelj može ukazati na problem ili blokadu u praksi – prepreku ili vezanost koja sprječava uvid.

Ova izreka nije savjet da se odustane od prakse. Naprotiv, ona kazuje da je praksa važna, ali ono što Buddha zna ili vidi još je važnije. Kad ne bi bili vođeni Buddhinim iskustvom, ljudi ne bi prakticirali Buddhadharmu na ispravan način. Zatekli bi se na 'vanjskom putu'. Prije prosvjetljenja praktičaru je potrebno ravnati se onime što Buddha zna i vidi. A na iskustvo prosvjetljenja gledat će u svjetlu Buddhinog nauka i provjeriti je li to doista ono što Buddha zna i vidi.

Kušati vino, ocjenjivati vino i piti ga, nije isto kao i upasti u bačvu. Onome tko je uronjen u vino nema smisla govoriti o žeđi. Površno iskustvo chana traje kratko, dublje iskustvo traje druže. S dubljim iskustvom praznina se vidi jasnije.

Ako i nemate iskustvo prosvjetljenja, intelektualno razumijevanje onoga što Buddha zna ili vidi spriječit će vas da ne odete stranputicom. Možda biste čak mogli i druge voditi u praksi, ali nećete biti u stanju potvrditi nečije moguće prosvjetljenje.

Ako učitelj nije ni intelektualno razumio što Buddha zna niti je to iskusio u vlastitom prosvjetljenju, tada on ide vanjskim putom i vodi druge za sobom. Ljudi često prakticiraju s nekim očekivanjem na umu – s nekom idejom da će time nešto postići. To vodi u probleme.

Mnogi praktičari imali su iskustva navodnog nepromjenjivog totaliteta ili vječnosti, ali to nije ono što Buddha zna i vidi. Ljudima iz raznih tradicija poznato je takvo iskustvo. Ono doista može biti prvi korak prema prosvjetljenju. Ipak, to iskustvo nije iskustvo ne-sopstva, iskustvo praznine.

Budizam uglavnom nije preteško razumjeti ili prenositi drugima. Proučavanjem odgovarajuće literature možete steći dobro intelektualno razumijevanje. Naoružani tim znanjem, možete druge podučavati osnovama budizma. No takav učitelj ne smije se upuštati u rješavanje velikih pitanja. Što je najvažnije, ta osoba neće biti u stanju potvrditi ili poreći nečije navodno iskustvo prosvjetljenja. Ako namjeravate prenositi budistička učenja drugima ili voditi meditacijsku grupu, prvo morate dobiti dozvolu svoga učitelja.

Problemi se javljaju kada se duhovno iskustvo koristi kako bi se protumačile sutre. Naprotiv, sutre trebaju služiti kako bi se protumačilo duhovno iskustvo. Zato valja raditi s dobrim i sposobnim učiteljem.

Prevela: J. B.